Krėvė-Mickevičius [kre:ve:' mickæ:'vičjus], Vincas, litavski književnik (Subartoniai, 19. X. 1882 – Marple Town, Philadelphia, SAD, 7. VII. 1954). Jezikoslovlje studirao u Kijevu, Beču i Lavovu. Isprva učitelj, poslije diplomat, a 1940. i ministar vanjskih poslova. Od 1922. do 1944. bio je profesor slavistike u Kaunasu. Emigrirao 1944. u Beč, a 1947. u SAD. Za njegovo raznovrsno djelo znakovita je mješavina romantike i realizma, vjernoga prikaza seljačkoga života i idealizacije likova iz nacionalne povijesti. Djela: drame Šarūnas (1911), Skirgaila (1925), Mindaugova smrt (Mindaugo mirtis, 1935); zbirka legenda Predaje starih ljudi iz dainavskoga kraja (Dainavos šalies senų žmonių padavimai, 1912); novele Pod slamnatim krovom (Šiaudinėj pastogėj, 1921–22); zbirka pripovijedaka Vještac (Raganius, 1930).
