krađa, kazneno djelo oduzimanja tuđe pokretne stvari s ciljem da se ona protupravno prisvoji. Prema hrv. teoriji i praksi, kazneno djelo krađe dovršeno je uspostavljanjem detencije nad oduzetom stvari (teorija aprehenzije), a ako detencija nije uspostavljena, riječ je o pokušaju. Oduzeta stvar mora biti pokretna, tj. stvar koja može mijenjati položaj u prostoru bez oštećenja bíti i unutarnje strukture; pokretna je stvar i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, topline ili za pokretanje, telefonski impulsi, kao i isprave na temelju kojih se mogu ostvariti neka prava. O tuđoj je stvari riječ onda kada je ona u vlasništvu, odnosno posjedu druge osobe. Krađa se može počiniti i na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu počinitelja ako je ova u posjedu neke druge osobe. Počinitelj može biti i suvlasnik ili suposjednik neke stvari. Prisvajanje stvari bez vlasnika ili napuštene stvari nije kazneno djelo krađe. Ako se stvar nalazi u posjedu počinitelja (npr. dana mu je na poslugu ili ju je našao), njezinim prisvajanjem on ne čini krađu, već utaju. Oduzimanjem tuđe stvari počinitelj ju protupravno prisvaja, i njome protupravno raspolaže kao da je njezin vlasnik (kazneno djelo prisvajanja po uzoru na njem. pravo i doktrinu). Prema tomu nema kaznenoga djela krađe ako je stvar stečena uz privolu posjednika ili vlasnika, odn. ako se počinitelj u vrijeme počinjenja djela nalazio u ispričivoj (neotklonjivoj) zabludi držeći da je stvar njegovo vlasništvo ili u njegovu posjedu, da je stvar našao ili da mu je povjerena. Kazneno djelo krađe može se počiniti samo onda ako postoji izravna namjera (dolus specialis) za protupravno prisvajanje. Po težini djela i propisane kazne razlikuju se: obično djelo krađe, teška i sitna krađa. Teška krađa izdvaja se po tome što je učinjena na određen način (npr. obijanjem, provaljivanjem, na osobito opasan ili drzak način, iskorištavanjem stanja prouzročenoga nesrećom, iskorištavanjem nemoći druge osobe), odn. po tome što ukradena stvar ima posebna svojstva (npr. velike je vrijednosti, služi u vjerske svrhe, kulturno je dobro itd.). Sitna je krađa počinjena ako je vrijednost ukradene stvari mala i počinitelj je postupao s ciljem prisvajanja takve vrijednosti.
