struka(e): |

apostat (apostata) (grč. ἀποστάτης: otpadnik, odmetnik), izraz preuzet u kršćanstvu iz helenističko-židovske tradicije, označava židova koji je napustio svoju religiju. U staro kršćansko doba apostata je kršten čovjek koji otpadne od vjere (najpoznatiji rimski car Julijan Apostat[a], IV. st.). U srednjem vijeku Crkva je apostate javno izopćavala i udarala najtežim kaznama (→ anatema). U crkveno-pravnom smislu apostata je čovjek koji se odmetnuo od kršćanstva, za razliku od heretika koji ne priznaje dogme, i shizmatika koji ne priznaje crkvenu hijerarhiju. Apostatom se nazivaju svećenici koji napuste svoje zvanje. – Apostat općenito znači otpadnik od neke ideologije, stranke, naroda i dr.

Citiranje:

apostat. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/apostat>.