Kovič, Kajetan, slovenski književnik (Maribor, 21. X. 1931 – Ljubljana, 7. XI. 2014). Studij komparativne književnosti završio je 1956. na Filozofskome fakultetu u Ljubljani. Radio je kao novinar, od 1958. do umirovljenja 1992. bio urednik u nakladničkoj kući Državna založba Slovenije. Bio je redoviti član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti od 1995. S C. Zlobecom, J. Menartom i T. Pavčekom objavio je 1953. zbirku intimističke lirike Pjesme četvorice (Pesmi štirih), koja je označila raskid sa socrealističkom poetikom. I u zbirkama Prerani dan (Prezgodnji dan, 1956), Korijeni vjetra (Korenine vetra, 1961), Ogenjvoda (1965), Labrador (1976), Ljeto (Poletje, 1990), Sibirski ciklus i druge pjesme različitih godina (Sibirski ciklus in druge pesmi raznih let, 1992), Glas (1998), Kaleidoskop (Kalejdoskop, 2001) te u romanima Ni bog ni životinja (Ne bog ne žival, 1965), Utakmica (Tekma, 1970), Put u Trento (Pot v Trento, 1994), Mala nebesa (2008) usredotočen je na čovjekovu intimu. Objavio je i više knjiga pjesama (Franca izpod klanca, 1963; Zlatna lađa – Zlata ladja, 1969) i priča (Moj prijatelj Piki Jakob, 1972; Maček Muri, 1975) za djecu i mladež. Prevodio je s francuskoga, njemačkoga i madžarskoga.
