kostriš ili dragušac (Senecio), kozmopolitski biljni rod s približno 1300 (po nekima 1500) vrsta jednogodišnjih i višegodišnjih zeleni, polugrmova i (u Africi i Americi) grmolikih i drvolikih biljaka iz por. cjevastocvjetnih glavočika (Asteraceae). Cvjetne glavice sastavljene su od cjevastih središnjih i rubnih jezičastih žutih, bijelih, ljubičastih ili crvenih cvjetova (koji npr. u vrste Senecio vulgaris nedostaju). Plodovi, roške, imaju kunadru (pappus) od jednostavnih dlaka, a cvjetište je bez pljevičastih ljusaka. Neke se vrste uzgajaju kao ukrasne biljke, pa su česte lončanice npr. različiti hibridi vrste Senecio cruentus (Cineraria cruenta), podrijetlom s Kanarskih otoka. U primorju se kraj kuća i u parkovima mnogo uzgaja sredozemni polugrm pustenasti kostriš (Senecio cineraria, Cineraria maritima). Neke su vrste ljekovite (npr. Senecio vulgaris, Senecio jacobaea). U hrvatskoj flori zastupljeno je oko 25 vrsta kostriša, od kojih su neke, kao bosanski kostriš (Senecio bosniacus) i Visianijev kostriš (Senecio visianianus) ilirsko-balkanske planinske biljke, dok je Malyjev kostriš (Senecio caroli malyi) kvarnerski endem, raširen na obalnim grebenima otokâ Paga, Raba, Grgura, Gologa, Krka i Plavnika. Na oranicama, u vrtovima i vinogradima čest je korov obični kostriš (Senecio vulgaris), na vlažnim travnjacima močvarni kostriš (Senecio aquaticus), a u planinskim šumama Fuksov kostriš (Senecio fuchsii).
