kosezi (također kasazi i kasezi, lat. libertini, katkad nobiles, arimani, rustici liberti, njem. Edlinge(r), ponekad Ritter, Gepawer), srednjovj. društv. sloj u Koruškoj, Kranjskoj i Štajerskoj, koji se već u starokarantansko doba izdignuo iznad slobodnjaka. Najranije se spominju kao Koséntzes pol. X. st. u djelu Konstantina VII. Porfirogeneta. Koseška oružana snaga bila je temelj kneževske vlasti, a kosezi su odlučivali pri izboru i ustoličenju novoga kneza na Gosposvetskom polju. U IX. st. dio je koseza bio uključen u plemstvo, ali su većim dijelom ostali zaseban sloj usko povezan s vojvodom, odn. markgrofovima. U Koruškoj su zadržali posebna prava pri ustoličenju vojvode. Po gosp. položaju većinom su bili seljaci. Na društv. su ljestvici do pol. XII. st. bili izjednačeni s višim ministerijalima, a do pol. XIII. st. stajali su između ministerijala i vitezova. U XIII. st. bili su u vazalnom odnosu prema vojvodi i markgrofovima, dok je pol. XIV. st. dio njih postao niže plemstvo, dio građanstvo, a dio vlastelinski podložnici. Iako su dijelom zapali u podložništvo, zadržali su posebna prava (osobnu slobodu, pravo nasljeđivanja i prodaje posjeda, izuzeće od gotovo svih davanja), uz cijenu posebnih obveza, os. vojnih (stražarske zadaće, davanje bojnih konja). U XV–XVI. st. njihova su se prava sve više ograničavala. U XVI. st., uz rijetke iznimke, izgubili su prijašnje povlastice i bili uključeni kao podložnici u vlastelinstva.
Podrijetlo koseškog imena i koseškoga društv. sloja nije razjašnjeno. Ime se izvodilo iz slavenskoga, avarskoga, različitih oblika germanskoga, čerkeskoga, starobalkanskoga i italskoga. Među brojnim tumačenjima o njihovu podrijetlu nalazi se i ono Lj. Hauptmanna prema kojem su kosezi koruško pleme Hrvata, dok ih B. Grafenauer povezuje s društvenim razvojem alpskih Slavena VII–VIII. st.
