Kos, Vladimir, slovenski pjesnik (Murska Sobota, 2. VI. 1924 – Tokyo, 18. VII. 2022). Doktorirao teologiju u Rimu na Gregoriani 1953. Isusovac, od 1956. misionar u Tokyju, gdje je na isusovačkome sveučilištu do 1995. bio profesor filozofije. Jedan je od najistaknutijih pjesnika slovenskog iseljeništva. Objavio je više pjesničkih zbirki, uglavnom religioznoga i domoljubnoga nadahnuća (Marija s nama ide u tuđinu – Marija z nami gre na tuje, 1945; Križni put molećih – Križev pot prosečih, 1955; Dobra večer, Tokyo – Dober večer, Tokio, 1960; Ljubav i smrt – Ljubezen in smrt, 1971; Spjev o našoj gori – Spev o naši gori, 1978; Tisuću i dva stiha – Tisoč in dva verza, 1991; O, svjetlosti, vodo, zrače! – O, svetloba, voda, zrak!, 1999; Lijepa Ančka iz Prekomurja – Lepa Ančka iz Prekmurja, 2004; Pjevat ću o nebesima – O nebesih pel bom, 2006; Goro Fuji, čuješ serenadu – Gora Fudži, čuješ serenado, 2008; Rapsodija svjetlosti – Rapsodija svetlobe, 2010., i dr.). Pisao i kratke priče te filozofske, teološke i književnopovijesne eseje (Eseji s japanskih otoka – Eseji z japonskih otokov, 1997).
