struka(e):
ilustracija
KONJOGOJSTVO, ergela u Đakovu

konjogojstvo, stočarska grana koja se bavi uzgojem konja. Tijekom povijesti imalo je različito značenje i doživjelo je veće promjene od drugih grana stočarstva. Najstarija uporaba konja, odmah nakon domestikacije, bila je za proizvodnju mesa i mlijeka pa je omogućila nagli porast stanovništva europskog i azijskog stepskog područja. Gospodarenje u stepi bilo je unaprijeđeno onda kada je jahač na konju mogao čuvati i do 10 puta brojnija stada ovaca, goveda ili konja od pješaka. Uz takvo gospodarstvo i s upotrebom konja za ratne potrebe, konjogojstvo je u stepi bilo osnovom ratnih prodora. Na Bliskom i Srednjem istoku uzgoj konja postao je vodećom privrednom granom. Herodot navodi da je vladar babilonske satrapije, na vlastitom posjedu, osim ratnih konja imao 800 pastuha i 60 000 kobila. Zarana se unaprjeđenje konjogojstva obavljalo preko pastuharni (organizacije za držanje kvalitetnih rasplodnjaka) i ergela, u kojima se selekcijom najkvalitetnijih pastuha formiraju krvne linije (slijed muških rasplodnjaka od prvog rodonačelnika: svi su pastusi jedne linije potomci toga rodonačelnika) i rodovi (kobile koje potječu od rodonačelnice toga roda). Uzgajivači konja izvan tih institucija organiziraju se u udruge za držanje i selekciju pojedinih pasmina.

Velike promjene u tipu konja dogodile su se onda kada je otkriven stremen: to je omogućilo uvođenje oklopa, a za to je bio potreban veći, snažniji i teži konj. Franačko konjaništvo bilo je prvo takva tipa. Konjogojstvo za ratne potrebe nestalo je nakon I. svjetskog rata.

Upotreba konja za prijevoz postaje sve veća u brončanome dobu, radi potrebe transporta rude kositra i bakra. S početkom industrijske revolucije i povećanja gradova značenje konjogojstva u Europi raste, da bi s otkrićem stroja s unutrašnjim izgaranjem i njegovom sve većom upotrebom značenje konja u transportu postupno nestalo. Ukidanjem kmetstva seljak je počeo uvoditi konja u obradbu zemlje napuštajući sporije volove, pa se selekcija obavljala na temelju radne sposobnosti. Vrlo uspjela pasmina s takvom namjenom bila je pasmina nonijus, a središte toga uzgoja u Hrvatskoj bio je Vukovar (grof Eltz). Usporedno s rastom upotrebe mehanizacije u poljoprivredi postupno prestaje uporaba konja kao radne životinje.

U posljednjih nekoliko desetljeća u porastu je upotreba konja u športske svrhe. Odabiru se konji za jahačke i kasačke utrke te za preponska natjecanja. Konji se danas drže i kao ljubimci. Gospodarsko značenje konja zadržalo se u proizvodnji mesa koje potražuju neka tržišta kao što je npr. talijansko (ujedno i glavno izvozno tržište konja iz Hrvatske). U Hrvatskoj u Centru za uzgoj konja u Đakovu nalazi se ergela lipicanske pasmine konja, s krvnim linijama: Maestozo, Napolitano, Pluto, Favory, Tulipan, Conversano, Siglary, te najpoznatijim rodovima: IV Africa, V Almerina, XV Gidran, XIX Rendes, XII Margit, XXIII Siglavy, XXIV Traviata. Prije Domovinskoga rata u ergeli Đakovo bilo je 13 rodova, u ergeli Lipik 9 rodova. Ergela Lipik u ratu je uništena, a konji otuđeni, a time i četiri roda kojih nema ergela Đakovo.

U Hrvatskoj su poznatije udruge uzgajivača konja za pasmine lipicanca, posavskoga konja i hrvatskoga hladnokrvnjaka, a postoji i Udruga za uzgoj športskih konja.

Brojno stanje konja u Hrvatskoj pokazuje sljedeća tablica:

Godina Broj konja u tis.
1950. 380
1955. 363
1960. 341
1965. 291
1970. 274
1975. 209
1980. 111
1985. 57
1990. 39
1995. 21
2000. 11
2001. 10

Takav pad brojnosti konja u Hrvatskoj objašnjava se njegovom uporabom jedino za šport i hobistički uzgoj, a samo u maloj mjeri (posavskoga konja i hrvatskog hladnokrvnjaka) za proizvodnju mesa. (→ konj, domaći)

Citiranje:

konjogojstvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/konjogojstvo>.