kontinentalna blokada, zabrana Napoleona I. svim državama pod njegovim nadzorom da kupuju britansku robu. Napoleon I. ju je objavio u Berlinu 21. XI. 1806. kao mjeru koja je trebala gospodarski uništiti Veliku Britaniju nakon vojnog neuspjeha (poraz kraj Trafalgara 1805). Ona je značila nepoštedan gospodarski rat radi uklanjanja britanske robe ne samo iz francuskog carstva već i iz cijele Europe. Velika Britanija odgovorila je na kontinentalna blokada blokadom pomorskog prometa za francuske brodove, ali i za one iz neutralnih zemalja, te usmjeravanjem svoje trgovine prema Južnoj Americi. Objavom blokade britanskih otoka, veleposjednici su izgubili bogata tržišta svojih poljoprivrednih proizvoda; posebno je bila pogođena pomorska trgovina (s obzirom na prevlast britanskog brodovlja na svima morima); poskupjela je bila manufakturna roba i kolonijalni proizvodi (čaj, kava, šećer, pamuk). Nasuprot tomu, manufakture na kontinentu dobile su poticaj za značajniji gospodarski razvoj. Blokade se nisu svuda strogo držali (osobito u drugim europskim državama); razvilo se krijumčarenje, podmićivanje, a čak je i sama francuska država izdavala izvanredne dozvole za uvoz nužne britanske robe (primjerice za francusku vojsku). Blokada je ozbiljno pogodila Veliku Britaniju, no u trenutku kada je njezino gospodarstvo bilo u ozbiljnoj krizi, zbog velike gospodarske (agrarne) krize u Europi, Napoleon I. povukao je većinu zabrana (1810). Rusija je pristupila blokadi 1807., ali njezino nastojanje da ju nastavi (jer je bila protivna interesima velikih posjednika) bio je jedan od uzroka izbijanja Rusko-francuskog rata 1812. Nakon poraza Napoleona I. i restauracije Bourbona, kontinentalna blokada i formalno je bila ukinuta u travnju 1814.
