struka(e):

apertura (lat. apertura: otvor).

1. U optici, maksimalni promjer snopa svjetlosti koji može proći kroz optički sustav. Aperturu može predstavljati sama veličina optičke komponente (promjer leće) ili veličina dijafragme smještene okomito na optičku os sustava ispred optičkog elementa. Slika tako definiranog otvora naziva se ulazna pupila. Kut koji je definiran promjerom ulazne pupile i točkastim predmetom (objektom) naziva se kutna apertura i predstavlja mjeru za svjetlosnu moć optičkog sustava. – U fotografiji, relativna apertura ili f-broj definira se kao omjer žarišne daljine leće i promjera ulazne pupile. – Kod mikroskopa relativna se apertura naziva numeričkom aperturom i definira kao umnožak sinusa polovice kuta definiranog aperturom i točkom predmeta, i indeksa loma medija između predmeta i predmetne leće (objektiva): A = n sin α/2.

2. U fonetici, aperturom se zove otvor, odn. stupanj otvorenosti, bukalnoga (ȗsnoga) kanala za vrijeme emisije jezičnoga glasa. Po mišljenju nekih lingvista (npr. N. S. Trubeckoj), posebne samoglasničke značajke jedino ovise o različitim stupnjevima aperture i »stupanj aperture specifično je samoglasnička značajka«. Po drugima (npr. F. de Saussure, A. Martinet), svi se glasovi mogu razvrstati prema stupnju njihove aperture, između minimalne (za okluzivne ili zatvorne suglasnike) i maksimalne aperture (za najotvorenije suglasnike, a zatim i za vokale).

Citiranje:

apertura. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/apertura>.