Kljujev (Kljuev) [kl’u'if], Nikolaj Aleksejevič (Alekseevič), ruski pjesnik (Koštug kraj Viterge, Olonecka gubernija, 10. X. 1884 – Tomsk, između 23. i 25. X. 1937). Podrijetlom seljak, pripadnik vjerske sljedbe starovjeraca, boravio je neko vrijeme u Soloveckome manastiru. Mnogo je putovao po nalogu sljedbe, živio čas u Moskvi čas u Petrogradu. God. 1907. upoznao je A. Bloka, poslije i S. Jesenjina, te 1912. izdao prvu zbirku pjesama s predgovorom V. Brjusova. Nakon 1917. bio je blizak skupini Skify, koja je prihvatila prevrat, ali je očekivala spas sa strane seljaštva. Objavio je odabrane pjesme Pjesmoslov (Pesnoslov, 1919), a nakon Jesenjinova samoubojstva Tužaljku za Jesenjinom (Plač o Esenine, 1927). Imao je teškoća s objavljivanjem novih zbirki, pa je rukopise predao talijanskom slavistu Ettoreu Lo Gattu. Izba i polje (Izba i pole, 1928) posljednja je zbirka objavljena za njegova života u Rusiji. Uhićen je 1933. Smatran je pravim seljačkim pjesnikom; poricao je urbanu civilizaciju, oslanjao se na pučki jezik i stihove, liturgijske tekstove i seljačka vjerovanja, ali je znatan i utjecaj simbolizma.