kleveta, kazneno djelo protiv časti i ugleda koje se sastoji u iznošenju ili prenošenju nečega neistinitog o drugome što može naškoditi njegovoj časti ili ugledu. Kleveta se može odnositi na fizičku i pravnu osobu. Kleveta postoji tek onda kada je klevetnički sadržaj doznala treća osoba. Ne može se kazniti za klevetu osoba koja dokaže istinitost ili svoju zabludu o činjenicama što ih je iznosila ili prenosila, ali može odgovarati za uvrjedu ili kazneno djelo predbacivanja kaznenoga djela. Teži oblik kaznenoga djela klevete javna je kleveta, učinjena preko tiska, radija, televizije, pred više osoba, na javnome skupu ili na drugi način, kojim je postala pristupačna većemu broju ljudi. Nema kaznenoga djela klevete ako je klevetnički sadržaj ostvaren ili učinjen dostupnim drugima u znanstvenom, književnom, umjetničkom djelu ili javnoj informaciji, u obavljanju službene dužnosti, političke ili druge javne ili društvene djelatnosti, u novinarskom poslu, u obrani nekog prava ili zaštiti opravdanih interesa, ako iz načina izražavanja i drugih okolnosti jasno proizlazi da cilj nije bio naškoditi časti i ugledu. Kazneni postupak pokreće se privatnom tužbom.
