klerikalizam (franc. cléricalisme, od clérical: koji se tiče svećenstva, klera), stajalište ili nastojanje da kler ili Crkva ima istaknut položaj i ulogu u javnom životu, kulturi i politici neke zemlje. Naziv je nastao u drugoj polovici XIX. st. uglavnom u nekadašnjim katoličkim zemljama (u Francuskoj 1863), u razdoblju nastajanja i razvoja laičkog i liberalnoga društva, tj. nestajanja sustava u kojima je Crkva imala vodeću ulogu. Problem ima dublje povijesne korijene, u odnosu između religije i društva, Crkve i države. Klerikalizam osobito dolazi do izražaja kada se miješaju dva autonomna područja, duhovno i svjetovno. S laičkoga, liberalnoga i potom komunističkoga gledišta (antiklerikalizam) klerikalizam je najčešće označavao svako nastojanje Crkve ili katolika da imaju određeno mjesto i slobodu djelovanja u državi i društvu; istodobno, on je nerijetko bio izlika za progone i potiskivanje vjere. Crkva je, s druge strane, u snalaženju i prilagodbi laičkomu društvu često pokušavala vratiti nekadašnje povlastice i povlašteni položaj u državi. Najizrazitiji primjeri sukoba oko klerikalizma bili su »Kulturkampf« (1871–80) u Njemačkoj, nasilno odvajanje Crkve i države u nekim zemljama Zapadne Europe (Francuska, Španjolska, Italija i dr.) i zemljama Latinske Amerike u XIX. i XX. st., te u početcima komunističkih država u Istočnoj Europi i drugdje. U Hrvatskoj je klerikalizam osobito došao do izražaja u prvoj polovici XX. st., za djelovanja Katoličkoga pokreta i Katoličke akcije; obično se njime označavala sva djelatnost tih pokreta, premda su objektivno primjese klerikalizma imali samo određeni politički postupci Seniora, Domagoja i Hrvatske pučke stranke.
