klaustar (latinski claustrum: brava; zatvoreni prostor), četverokutno (kvadratično ili pravokutno) dvorište u unutrašnjosti samostana (kloštra). U središnjemu dijelu potpuno otvoreno i okruženo trijemovima na stupovima koji su bogato kiparski ukrašeni, os. u romanici i gotici (bestijarij); od gotike nadalje svodovi i zidovi klaustra oslikavali su se freskama. Unutar otvorenoga dijela klaustra redovito je bunar kojemu se grlo nalazi u sredini, a ostali je dio popločan. Katkad se u njem nalazi groblje za redovnike te vrtovi s ljekovitim i aromatičnim biljem (viridarij, aromatarij) za potrebe ljekarni. Izravno iz klaustara ulazi se u crkvu (redovito na južnoj strani), sakristiju, kapitulsku dvoranu, ljekarnu, skriptorij, prostorije za goste, kuhinju i blagovaonicu; iznad trijemova nalaze se obično terase. Klaustar potječe od antičkog atrija stambene kuće i peristilne gradnje, u kršćanskoj se arhitekturi počinje pojavljivati u V. st., a od XIII. postaje redoviti sastavni dio samostanske arhitekture. U Hrvatskoj je kiparski najbogatije opremljen klaustar u samostanu Male braće u Dubrovniku (rad Mihoja Brajkova, 1327–48).
