Kivi [ki'vi], Alexis (pravo prezime Stenvall), finski književnik (Nurmijärvi, 10. X. 1834 – Tuusula, 31. XII. 1872). Za života uglavnom nepriznat, Kivi je najznačajniji finski pjesnik svojega doba, stilist i dramatičar s novim shvaćanjem komedije i tragedije. U komedijama na šaljiv realističan način obrađuje seosku sredinu, prelazeći čak u farsu, crni humor i apsurd. U tragedijama ga zaokupljaju osveta, destruktivna ljubav, kajanje, vječnost duše i vjersko obraćenje. Dok komično izrasta na društvenim situacijama, tragičnost likova potječe iz njihova vlastita značaja. Kivi se smatra utemeljiteljem današnjega finskoga književnog jezika u prozi (prvi finski roman), dramskoga govora i osobito pjesništva, gdje je spojem europskoga klasicističkog pjesničkog naslijeđa i finske pučke baštine ostvario prijelomno pjesništvo u duhu romantizma. Njegov rođendan slavi se kao finski nacionalni blagdan. Djela: komedije Postolari na vrištini (Nummisuutarit, 1864), Pivski izlet u Schleusingen (Olviretki Schleusingenissa, 1866), Zaruke (Kihlaus, 1866); zbirka pjesama Kanervala (1866); tragedije Kullervo (1864), Bjegunci (Karkurit, 1867), Canzio (1869); roman Sedmero braće (Seitsemän veljestä, 1870) i dr.
