struka(e): |

kategorija (kasnolatinski categoria < grčki ϰατηγορία: optužba; oznaka, predikat).

1. Vrsta, razred, klasa, skupina, raspored (kategorija ljudi, športaša, predmeta, problema, pojmova). – Kategorizacija, svrstavanje, raspoređivanje, određivanje (ljudi, stvari, događaja, pojmova i sl.) u kategorije prema nekom propisanom, utvrđenom ili dogovorenom kriteriju.

2. U filozofiji, najviši rodni pojam, oblik bitka, najopćenitiji iskaz o biću kao biću. Već izvorni glagolski oblik te riječi (grč. ϰατηγορεῖν, iskazivati, izricati) pokazuje izravnu vezu između priricanja i suđenja, tj. utemeljujuću funkciju kategorije u sudu, a time i u formalno-logičkoj teoriji istine. Prvi sustavan nauk o kategorijama dao je Aristotel, koji razlikuje 10 kategorija: 1) supstancija – čovjek, konj; 2) kvantiteta (količina) – dva ili tri lakta dužine; 3) kvaliteta (svojstvo) – bijel, gramatički; 4) relacija (odnos) – veće, pola; 5) mjesto – na trgu; 6) vrijeme – jučer, prošle godine; 7) položaj – sjedi, leži; 8) imanje – naoružan, obuven; 9) činjenje, djelovanje – gori, siječe; 10) trpljenje – spaljivan, biva sječen. U nekim spisima Aristotel spominje 3 ili 8 kategorija; tijekom razvoja filozofije taj se broj mijenjao. U novijoj filozofiji I. Kant uspostavio je 12 kategorija prema vrstama sudova. To su kategorije kvantitete (jedinstvo, mnoštvo, sveukupnost), kvalitete (realitet, negacija, limitacija), relacije (inherencija, supstancija, kauzalitet, dependencija) i modaliteta (mogućnost, nemogućnost, egzistencija, ne-egzistencija) itd. Za Kanta su kategorije misaone apriorne forme koje se odnose na objekte iskustva, a ne i na samu stvar po sebi. Posljednji sustavan nauk o kategorijama dao je N. Hartmann, koji je u svojoj teoriji o slojevima realnoga svijeta skicirao tablicu kategorija koja uvijek ostaje nužno nedovršenom zato što tijek čovjekova spoznavanja otkriva ili, štoviše, konstituira nove slojeve realnosti, a to uvjetuje i nastanak novih kategorija.

3. U lingvistici, obično u množini (kategorije), osnovni apstraktni pojmovi u gramatičkom ustroju jezika. Pod kategorijama se obično razumijevaju pojmovi nužni u opisu svakoga jezika, npr. imenica, glagol, subjekt i predikat, premda ima lingvista koji osporavaju postojanje univerzalnih jezičnih kategorija. Katkada se razlikuju sintaktičke (ili funkcionalne) kategorije, pod kojima se misli na osnovne jezične jedinice ili klase jezičnih jedinica kao što su imenica, glagol, subjekt itd., i gramatičke kategorije, odn. svojstva kojima se te osnovne jedinice definiraju, npr. broj, rod, padež, određenost za imenice ili vrijeme, aspekt i stanje za glagol. Tipološka su jezična istraživanja pokazala da se jezici svijeta jako razlikuju s obzirom na gramatičke kategorije koje u njima postoje. Primjerice, kategorije roda nema u mnogim jezicima svijeta (npr. u turkijskim i sino-tibetskim jezicima), kao ni kategorije padeža (npr. u algonkijskim jezicima), no također su u mnogim jezičnim porodicama zabilježene kategorije kojih nema, ili su rijetke, u indoeur. jezicima, npr. evidencijalnost (u turskome), otuđiva i neotuđiva posvojnost (u austronezijskim jezicima) itd.

Teoriju pod nazivom »kategorijalna gramatika« razvijao je 1950-ih logičar Yehoshua Bar Hillel; to je formalna gramatička teorija, koja polazi od dviju nedefiniranih kategorija, koje predstavljaju imenica (N) i rečenica (S), a ostale se jezične jedinice definiraju s pomoću kategorija na temelju sintaktičke distribucije. Kategorijalna je gramatika utjecala na generativnu gramatiku N. A. Chomskoga i na gramatiku Richarda Montaguea.

Citiranje:

kategorija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/kategorija>.