Kanižaj (Kaniški), hrvatska plemićka obitelj. Ogranak plemićkog roda Osl. Posjedi su im se pretežito nalazili u Zaladskoj i Varaždinskoj županiji. Nazvani su po Kaniži (Nagykanizsa), koju je od kralja Karla I. Anžuvinca 1321. dobio rodonačelnik obitelji Lovro (u. 1330), zaladski i varaždinski župan. Pripadnici obitelji obnašali su državne i crkvene službe. Lovrin sin Stjepan (u. 1375), zagrebački biskup i namjesnik banske časti (1362–66) te poslanik kralja Ludovika I. Anžuvinca kod pape u Avignonu i u Veneciji, sudjelovao je u potpisivanju Zadarskoga mira (1358). Sjepanov brat Ivan (u. 1369. ili 1370) bio je sanski, vrbaški i varaždinski župan. Sudjelovao je u pohodima kralja Ludovika I. Anžuvinca protiv Mlečana. Njegov sin Ivan (u. 1418), egerski biskup i ostrogonski nadbiskup, obavljao je službu vrhovnoga kancelara (1387–1403) i kraljičina kancelara (1389), dok je njegov brat Nikola (u. 1404), župan županija Zala, Sopron i Vas, bio tavernikom i sucem Kumanaca. Nikola i Ivan zajedno su s bratom Stjepanom 1401. sudjelovali u uroti protiv kralja Sigismunda Luksemburgovca. Stjepanov praunuk Ladislav (u. 1500. ili 1501) kao hrvatski ban (1493–95) nastojao je oko organizacije obrane protiv Osmanlija, a njegov rođak Juraj (u. 1509. ili 1510), hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban 1497–99. te hrvatski ban 1508–10., sudjelovao je u neuspjeloj opsadi Smedereva (1505). Obitelj je u muškoj lozi izumrla 1530-ih.
