TRAŽI DALJE:
STRUKE:

kaciga

ilustracija
KACIGA, 1. i 2. iz XV. st., 3. keltska, 4. antička grčka, 5. japanska iz XVII-XVIII. st., 6. perzijska iz XVI-XVII. st., 7. iz XVIII. st., 8. francuskoga kralja Henrika II., 9. motociklistička, 10. francuske republikanske garde, 11. rudarska, 12. igrača američkoga nogometa, 13. vatrogasna, 14. avijatičarska, 15. ronilačka, 16. standardna borbena kaciga

kaciga ili šljem (tal. casside < lat. cassis, genitiv cassidis, iz etrurskoga), pokrivalo za glavu koje služi za zaštitu od jakih udaraca ili od ozljeda, načinjeno od čvrstih materijala. Kao obvezni dio osobne opreme vojnika služi za zaštitu glave i vrata od ranjavanja hladnim ili vatrenim oružjem, lakim pješačkim oružjem i dijelovima mina i granata, toplinskoga i radioaktivnoga djelovanja nuklearnog oružja, te od kiše i sunca. Danas ju, osim vojnika, upotrebljavaju policajci, vatrogasci, rudari, ronioci, športaši itd. Tijekom povijesti kaciga je bila većinom zaobljena ili stožasta, izrađena od kovine, kože, tkanine, plastike itd. Često je imala različite zaštitne (npr. obrazine – paragnatide) ili ukrasne dodatke (npr. perjanice) te štitnike za čelo, nos, obraze, zatiljak. U Mezopotamiji je kaciga bila od kože, zvonolika, sa štitnikom za zatiljak; hetitska kaciga imala je štitnike za čelo, nos i obraze. U Europi su najstarije kacige iz brončanoga doba, a nastale su u egejskom svijetu pod utjecajima s istoka (stožaste kacige sastavljene od veprovih zuba našivenih na kožu). Prve kacige od kovinskih materijala u središnjoj i zapadnoj Europi pojavile su se na prijelazu iz XIII. u XII. st. pr. Kr., a ističu se tri osnovna tipa: polukuglasti, stožasti i kaciga s krijestom. U željezno doba kaciga postaje uobičajenim dijelom ratničke opreme. Poznati su tipovi kalotaste kacige, dvogrebenaste kacige, u Grčkoj korintski i atički tip, grčko-ilirski tip, zatim keltska kaciga itd. Korintska kaciga pokrivala je cijelo lice, dok je atička imala pomični štitnik za obraz (vizir) i mali štitnik za nos. Rimljani su imali nekoliko vrsta kaciga, od kojih je najčešća bila legionarska (nastala pod utjecajem keltskih i etrurskih oblika) te široka gladijatorska kaciga s prošupljenim vizirom. Od srednjega vijeka dalje kacige su vrlo različite; osim tipova preuzetih iz antike, pojavili su se i novi: na provjeslo, u obliku šešira, valjka itd. Najraskošnije su se izrađivale u doba baroka, a poneke su bile bogato urešene reljefima. Moderne kacige imaju jednostavne oblike. Uglavnom se proizvode od različitih kovina i plastike, dok se u većini suvremenih vojski za pilote i vozače oklopnih vozila proizvode od kože jer, među ostalim, štite i od potresa i buke. Radi sprječavanja demaskiranja vojnika, kacige su premazane specijalnim bojama koje ne odbijaju svjetlost, a obično su dodatno pokrivene maskirnim platnom ili mrežom. Na kacige mogu biti ugrađeni radio uređaji, nosači za različite optičke sprave, ponajprije za naočale za djelovanje u noćnim uvjetima i drugim uvjetima smanjene vidljivosti, te viziri za djelovanje u mirovnim i humanitarnim operacijama u ulozi vojne i civilne policije za suzbijanje prosvjeda.

Hrvatska tvornica Šestan-Busch iz Preloga proizvodi kacige suvremenim tehnološkim postupcima, a rabe ih vojne i policijske snage diljem svijeta.

Citiranje:
kaciga. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 12. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29710>.