Juriša, Stanko, hrvatski novinar i književnik (Martinci, Zlatar Bistrica, 30. X. 1927 – Lovrečan, Zlatar Bistrica, 14. VI. 1989). Diplomirao na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1960). Prve književne radove objavio u Studentskome listu i u časopisima Krugovi, Međutim i dr. Od polovice 1957. bio je redaktor i urednik kulturne rubrike u Večernjem listu. Uz književne prikaze istraživao kulturnu baštinu, medije i komunikacije. U Večernjem listu objavljivao kolumnu Ovog tjedna u knjižarama pod pseudonimom Verus. Bio je lektor na Slavenskom seminaru Philipps-Universität u Marburgu (1964–67). Nakon povratka bio je urednik u Vjesniku, zatim voditelj izobrazbe novinarskih naraštaja u kući Vjesnik, a 1974. jedan od utemeljitelja studija novinarstva na ondašnjem Fakultetu političkih nauka, gdje je predavao do umirovljenja (1983). U časopisima objavio više stručnih rasprava: Sociolingvistički šumovi kao izvori komunikacijskih distorzija (Jezik, 1978), Postanak i učinak rimskih Acta diurna (15 dana, 1978), Vječiti dužnik iz Mainza (Fokus, 1982), te tri zbirke pjesama: Pjesme iz moje ulice (1956), Prelazak mosta (1968) i Matere (1987).
