TRAŽI DALJE:
STRUKE:

jerovi

jerovi, uobičajen naziv za jor i jer, trideseto i trideset i prvo slovo starocrkvenoslavenske azbuke. Prvi je (glagoljički he5_1118a.jpg, ćir. 62486) obilježavao meki poluglas, a drugi tvrdi (glagoljički he5_1118b.jpg, ćir. 62482). Osim što označuju slovo, nazivi nemaju drugo značenje, a ne zna se ni jesu li imali kakvu brojevnu vrijednost. Jor se u latinicu transliterira kao ъ, a jer kao ь. Oba su poluglasa, pretpostavljenog izgovora /ə/ u tvrdoj i mekoj inačici, nastala ponajviše kraćenjem indoeuropskog vokala, jor iz u a jer iz kratkoga i. U staroslavenskim tekstovima razlikuju se s obzirom na jak i slab položaj, ovisno o glasovnom okružju. Ako su u slabu položaju, npr. na kraju riječi, od XI. st. više se ne izgovaraju. Takva ispadanja dovode onda do mnogih konsonantskih promjena (jednačenje po zvučnosti, po mjestu tvorbe; ispadanje suglasnika i dr.). Ako su u jaku položaju, pod naglaskom ili ispred sloga s jerom u slabu položaju, s vremenom će se vokalizirati, u staroslavenskim tekstovima jor u /o/ (62517624866251362486 → 62517625146251362486), a jer u /e/ (62503624826251362482 → 62503625046251362482). U štokavskim će se i čakavskim idiomima oba poluglasa neutralizirati i već od XII. st. vokalizirati u /a/, a u kajkavskome u /e/. S obzirom na vrlo malu izgovornu različitost oba su poluglasa i grafički vrlo slična. U glagoljici ih razlikuje samo mala jerovska crtica u odnosu prema jorovskomu kružiću (Kijevski listići: he5_0677b.jpg he5_0677c.jpg, Kločev glagoljaš: he5_0677d.jpg he5_0677e.jpg). U ćirilici se razlika svodi samo na gornju vodoravnu crticu, koju jer nema. U suvremenim ćiriličnim pismima jor se čuva npr. u bugarskome glasovnom i pismovnom sustavu, a jer u ruskome više nema vlastitu glasovnu vrijednost, nego služi za obilježavanje mekoće prethodnoga suglasnika (jor je s pravopisnom reformom 1918. ukinut). U hrvatskoglagoljskim tekstovima jer i jor su se neutralizirali i na grafičkome planu, pa se od XII. st. piše samo jor (jedna je od rijetkih iznimaka dosljedno bilježenje jera u Mihanovićevu odlomku Apostola, vjerojatno pod utjecajem ćirilične prakse, gdje je prevladao upravo jer). U hrvatskoj glagoljici, već od XIII. st., oblik se jora znatno izmijenio, ponajviše postupnim priljubljivanjem uz redačke linije, npr. u Ljubljanskome homilijaru: he5_0677f.jpg. Tada započinje i povlačenje toga znaka u korist štapića (he5_1133a.jpg) i poluglasa (he5_1133b.jpg), koji se sve češće upisuju mjesto staroga, grafički složenijeg jera. U XIV. st. njegovo je pisanje u glagoljskim tekstovima već vrlo rijetko. U bosaničkim tekstovima prevladalo je pisanje jera (he5_0677g.jpg he5_0677h.jpg), a primjeri jora posve su rijetki. Nakon XVI. st. u tim je tekstovima pisanje poluglasa tek sporadično.

Citiranje:
jerovi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 23. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29070>.