Jenko, Simon, slovenski književnik (Podreča, 27. X. 1835 – Kranj, 18. X. 1869). Studij prava završio u Beču. Pripadao naraštaju stvaralaca koji su se pojavili nakon »martovske revolucije« (1848). Tematski je svijet toga naraštaja bio razočaranje, što se produbljivalo čitanjem Schopenhauerove pesimističke filozofije, a Heineova pjesnička ironija dovela je do posvemašnje deziluzije. Zbog toga je Jenkovo domoljubno pjesništvo bilo nazvano katastrofičnim, a gubitak iluzija je zahvatio i njegovu misaonu liriku o prirodi. Ta su dva doživljajna područja najdalje zakoračila u realizam. Objavio je zbirku Pjesme (Pesmi, 1865). Otuđenje od samoga sebe i tzv. objektivizam prirode osobito su uočljivi u ciklusima Probuđene pjesme (Obujenke) i Slike (Obrazi). Napisao je i dvije realističke pripovijetke: Tilka i Jeprški učitelj (u časopisu Slovenski glasnik, 1858), u kojima je riječ o temi suvišnoga čovjeka, tada uobičajenoj u europskoj književnosti.
