struka(e):
Jeljcin, Boris
ruski političar
Rođen(a): Sverdlovsk, danas Jekaterinburg, 1. II. 1931.
Umr(la)o: Moskva, 23. IV. 2007.
ilustracija
JELJCIN, Boris

Jeljcin (El’cin) [je'l’cin], Boris, ruski političar (Sverdlovsk, danas Jekaterinburg, 1. II. 1931Moskva, 23. IV. 2007). Studirao je na Uralskome politehničkom institutu, a 1961. pristupio Komunističkoj partiji. God. 1968. postao je profesionalni partijski dužnosnik, a 1976. prvi sekretar Oblasnoga komiteta u Sverdlovsku, gdje je upoznao M. Gorbačova. Nakon Gorbačovljeva uspona na vlast, pozvan je 1985. u Moskvu da kao prvi sekretar gradskog partijskoga komiteta iskorijeni korupciju, a 1986. postao je član Politbiroa Komunističke partije Sovjetskoga Saveza (KPSS-a). Istupao je kao radikalni reformator, napadao je spori proces reforme, pa čak i samoga Gorbačova, zbog čega je izgubio položaj prvoga sekretara Moskovskoga komiteta (1987) i člana Politbiroa (1988). Popularnost mu je rasla, pa je u svibnju 1990. bio izabran za predsjednika Vrhovnoga sovjeta Ruske SFSR, unatoč protivljenju Gorbačova. Zauzimao se za veću autonomiju Rusije, tržišno gospodarstvo i višestranački sustav. U kolovozu 1990. javno je istupio iz KPSS-a. U lipnju 1991. na prvim je izravnim predsjedničkim izborima izabran za predsjednika Ruske Federacije. Suprotstavio se pokušaju puča protiv Gorbačova u kolovozu 1991. te je postao najmoćniji političar Rusije i potisnuo Gorbačova, a s predsjednicima Bjelorusije i Ukrajine u prosincu 1991. uspostavio labavu Zajednicu neovisnih država, čime je SSSR prestao postojati. Kao predsjednik neovisne Rusije nastojao je provesti tržišne reforme. Došao je u sukob s konzervativnim Kongresom narodnih deputata te ga je u rujnu 1993. neustavno raspustio i sazvao parlamentarne izbore, na što su konzervativci početkom listopada odgovorili pokušajem puča, koji je ugušen upotrebom vojske. U prosincu 1993. donio je novi ustav s velikim predsjedničkim ovlastima pa je vladao predsjedničkim dekretima. Tijekom 1994. i 1999. odobrio je vojne intervencije u Čečeniji. Popularnost mu je padala zbog raspada gospodarstva i osobnoga stila vladanja, ali je u srpnju 1996. ponovno bio izabran za predsjednika. Teško bolestan i iscrpljen stalnim sukobom s Dumom, potkraj 1999. povukao se s položaja u korist V. Putina, koji mu je zajamčio imunitet od mogućega sudbenog progona.

Citiranje:

Jeljcin, Boris. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/jeljcin-boris>.