Janković, Zaviša, protuosmanski ratnik (Ravni kotari, oko 1649 – Islam Grčki, II. 1702). Brat Stojana Jankovića, s kojim je od početka 1680-ih sudjelovao u pljačkaškim upadima ravnokotarskih i bukovičkih Morlaka na osmansko područje. Za Morejskoga rata (1684–99) kao obrovački kapetan istaknuo se 1687. u borbama oko Sinja, u Lici, kraj Duvna, Livna i Mostara, a nakon bratove pogibije preuzeo je zapovjedništvo nad ravnokotarskim postrojbama. God. 1691. bio je imenovan zapovjednikom zadarskih Gornjih kotara. Tijekom 1690-ih predvodio je postrojbe Kotaraca u prodorima do Bihaća i Bilaja 1692 (napad na Varcar 1694). Sudjelovao u osvajanju Gabele, opsadi Čitluka 1694. i obrani Sinja 1698. Duždevom dukalom (pismenom odlukom) bio je 1696. odlikovan naslovom viteza Sv. Marka (cavaliere di San Marco). Njegovo je ratovanje bilo obilježeno pljačkama i pustošenjima te okrutnostima nad civilnim stanovništvom. Tijekom ratovanja stekao je veliko bogatstvo (1701. kupio je polovicu otoka Oliba), a zahvaljujući obnašanju vojnih dužnosti prisvojio je i znatne zemljišne posjede u zadarskome zaleđu. Gornjim kotarima upravljao je samovoljno, često se sukobljavao s drugim serdarima, a zbog nasilja nad seljacima bile su česte pritužbe mletačkoj središnjici. Opjevan je u narodnim pjesmama.
