Jamometi, hrvatsko pleme podrijetlom iz Lučke županije, čiji su članovi u XIV. st. pripadali zajednici »dvanaest hrvatskih plemena«. Pripadali su nižemu plemstvu, a posjedi su im se nalazili u sjeverozapadnom i srednjem dijelu Lučke županije (Krbavac lug, Krneza, Magline, Podlužje, Rosulje, Menišić). Prema predaji iz XIV. st. (Pacta conventa), predstavnik Jamometa Ivan bio je jedan od hrvatskih knezova čijem je plemenu kralj Koloman 1102. dodijelio povlastice pošto su ga oni prihvatili za hrvatskog kralja. Prvi sigurni spomen Jamometa potječe iz 1240., kada se spominju Pripko i Dobran. Najznačajniji član plemena bio je Vučeta, suradnik bana Pavla I. Bribirskog i suprug njegove sestre. Obnašao je položaj ninskoga (1284–1302) i splitskoga potestata (1304–07). God. 1293. bio je poslanik bana Pavla na anžuvinskom dvoru u Napulju. Mihovil je naslijedio svojeg oca Vučetu na položaju ninskoga potestata (spominje se 1306. i 1307), a ujedno je bio član pratnje banova iz plemićkoga roda Bribirskih, Pavla I. i Mladina II. Imao je naslov viteza i vjerojatno je poginuo u nekom od ratova bana Mladina II. Mihovilov sin Ivan, koji je također imao naslov viteza, naselio se u Ninu, gdje je dobio i status plemenitoga građanina te osnovao obitelj Mihaljevića. Nakon pada bana Mladina II. (1322) Jamometi nisu imali znatniji položaj na razini kraljevstva, ali su članovi plemena tijekom XV. st. obnašali službu plemićkih sudaca Lučke županije (Vukašin Ančić, 1433. i 1440). Na tom se području ne spominju nakon druge polovice XV. st. Od kraja XIII. st. pojedini članovi plemena stekli su status ninskih plemića i trajno se nastanili u Ninu, gdje je u XV. st. zabilježena i obitelj Jamometića iz koje je potekao humanist Andrija, a neki članovi stekli su i status zadarskih građana (Lovro Dražmilić). U XIV. st. grana Jamometa, vjerojatno bližih Vučetinih srodnika, dobila je poveći posjed u Humu i Konavlima te se ondje spominje pod imenom Jamometići do 1466. Pojedini njezini članovi nosili su i naslov vojvode (Vukosav 1436–39. i Tvrtko 1466).
