TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Jakutija

Jakutija (službeno ruski Saha (Jakutija)/Саха (Якутия), jakutski Saha/Сaхa), republika u sjevernom dijelu Istočnoga Sibira, Rusija. Obuhvaća 3 083 500 km² (najveća je ruska republika) s 958 291 st. (2010). Ubraja se među najslabije naseljena područja Rusije (0,3 st. na 1 km²). Oko 40% ukupne površine nalazi se sjeverno od polarnice. Područje istočno od rijeke Lene vrlo je gorovito (Verhojansko gorje i Gorje Čerskoga, 3147 m), s paleozojskom jezgrom, pokrivenom mlađim slojevima. Ostali dio republike prostrani je ravnjak (400 do 500 m), građen od kambrijsko‑silurskih slojeva, koji prema sjeveru prelazi u geološki mlađe obalno područje. Jakutiji pripadaju i Novosibirski otoci u Sjevernome ledenom moru. Klima je izrazito kontinentalna s vrlo niskim zimskim temperaturama i kratkim, umjereno toplim ljetom. Srednja temperatura siječnja kreće se od –28 °C u primorju do –50 °C u gorju (u Verhojanskom području izmjerena je apsolutna minimalna temperatura od – 67,8 °C), a srpnja od 2 °C u primorju do 19 °C u unutrašnjosti. Godišnja količina oborina iznosi 200 do 700 mm. U obalnome pojasu, širokome 120 do 300 km, prevladavaju tundre, a u ostalim krajevima prostrane šume (oko 80% površine). Glavne su rijeke Lena s pritocima Aldan i Viljuj, Indigirka i Kolima. Stanovnici su Jakuti (Saha; 49,9%, 2010), Rusi (37,8%), Ukrajinci (2,2%), Evenki (2,2%) i dr. Službeni su jakutski i ruski jezik. Glavni je grad Jakutsk; ostali su veći gradovi: Nerjungri, Mirnyj i Lensk. U gradovima živi 64,1% stanovnika. Bogata ležišta ugljena, uranove, olovne, cinkove, kositrene i željezne rude, dijamanata (oko 95% ruske proizvodnje), zlata (oko 22% proizvodnje), apatita, prirodnoga plina. Razvijeno je stočarstvo (goveda, konji, svinje, sobovi), poljodjelstvo (pšenica, ječam), ribarstvo, uzgoj krznaša. Glavna je grana privrede rudarstvo, sa središtem na Aldanskome ravnjaku u južnom dijelu Jakutije. Ležišta dijamanata omogućila su razvoj posebne grane industrije, brušenja dijamanata. Metalurgija, prehrambena i drvna industrija. Zračni promet ima veliko značenje, osobito u zimsko doba. Najveći dio robnog prometa otpada na vodeni promet; riječni se promet odvija na Leni i pritocima. Glavne su morske luke Tiksi (Laptevsko more) i Zelënyj Mys (Čerskij, zaljev Ambarčik, Istočnosibirsko more) razvile su se otvaranjem Sjevernoga morskog puta. U cestovnoj mreži izdvaja se Amuro‑Jakutska cestovna magistrala. – Tragovi ljudskih naselja u zemlji Jakuta potječu iz mlađega paleolitika. Jakuti su i nakon dolaska Rusa u prvoj polovici XVII. st. živjeli u plemenskim zajednicama i bavili se nomadskim stočarstvom, lovom i skupljačkom privredom. God. 1632. Rusi su izgradili tvrđavu Jakutsk, sadašnji glavni grad Republike. Zbog zloporaba, u Jakutskom vojvodstvu (osnovanom 1632) dolazilo je do ustanaka 1634., 1636., 1642. i 1681. Tek u drugoj polovici XVIII. st. domaće stanovništvo prihvatilo je kršćanstvo. Tijekom XIX. i XX. st. onamo su deportirani politički kažnjenici, među njima mnogi dekabristi te N. G. Černiševski, V. G. Korolenko, G. K. Ordžonikidze. Nakon Listopadske revolucije 1917. u Jakutiji su se vodile velike borbe s bjelogardijcima pod zapovjedništvom A. V. Kolčaka sve do ožujka 1920. Dana 27. IV. 1922. proglašena je Jakutska Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika u sklopu Ruske SFSR. Tek su industrijalizacija i naseljavanje u XX. st. doveli do većih gospodarskih i društvenih promjena.

Citiranje:
Jakutija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 2. 12. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28607>.