Jacobi, Friedrich Heinrich

ilustracija
JACOBI, Friedrich Heinrich
ilustracija1ilustracija2

Jacobi [jako:'bi], Friedrich Heinrich, njemački filozof (Düsseldorf, 25. I. 1743München, 10. III. 1819). Bio predsjednik Akademije znanostî u Münchenu od njezina utemeljenja 1807. do 1812. Jedan od glavnih predstavnika filozofije osjećaja, bio pod utjecajem J. J. Rousseaua, J. G. Herdera, J. G. Hamanna i B. de Spinoze. Čovjekova je bit, prema Jacobiju, onaj duh koji izravno izvire iz Boga i prisutan je u našoj najdubljoj svijesti. Istinska filozofija počiva na osjećaju i vjeri, tj. na njihovu izvršenju u konkretnoj ljudskoj situaciji, zbog čega se Jacobi smatra začetnikom individualizma. Glavna djela: O Spinozinu nauku u pismima Mosesu Mendelssohnu (Über die Lehre des Spinoza in Briefen an Moses Mendelssohn, 1785), David Hume o vjeri ili idealizam i realizam (David Hume über den Glauben oder Idealismus und Realismus, 1787), Poslanica o Fichteu (Sendschreiben an Fichte, 1799), O božanskim stvarima (Von den göttlichen Dingen, 1811).

Citiranje:
Jacobi, Friedrich Heinrich. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 26. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28449>.