izvanjski svijet, skupna oznaka za sve stvari izvan vlastitoga tijela i za njihove odnose. U psihološkom smislu, skup svih predmeta (i vlastito tijelo) što ih prostorno-vremenski možemo osjetilima opaziti, za razliku od unutarnjeg svijeta, sadržaja svijesti, vlastitoga ja ili empirijskoga subjekta. Na razlikovanju unutarnjeg i izvanjskoga svijeta temelji se pojam samosvijesti, osobe i osobnosti te svijest o predmetima. Stvarima izvanjskoga svijeta naivni realizam pripisuje sadržaj subjektivne zamjedbe. Kritički realizam razlikuje pojmovno određen bitak, a subjektivni idealizam vidi u izvanjskome svijetu samo skup predodžaba empirijske svijesti. Transcendentalni idealizam promatra empirijsku zbilju kao proizvod transcendentalno-logičkoga subjekta ili svijesti uopće, a objektivni idealizam određuje izvanjski svijet kao »drukčiji bitak«. Filozofija novovjekovnoga racionalizma i empirizma problematizira pojam izvanjskoga svijeta iz kojega izdvaja čovjeka da bi ga naknadno stavila u svijet predmeta. Odredi li se bit čovjeka kao praksa njegova bitka u svijetu, suprotstavljanje unutarnjeg i izvanjskoga svijeta je apstrakcija.
