Ivanišin, Nikola, hrvatski književni povjesničar i kritičar (Trebinje, BiH, 18. IX. 1923 – Zadar, 5. VI. 2013). Studij slavistike i talijanistike završio u Zagrebu 1951., doktorirao 1957. tezom Časopis Slovinac i slovinstvo u Dubrovniku 1878–1884. Bio je profesor novije hrvatske književnosti na Filozofskome fakultetu u Zadru 1959–94. Uređivao Dubrovnik, Zadarsku reviju i Radove Filozofskog fakulteta u Zadru. Objavljivao je radove o dubrovačkoj i zadarskoj književnosti te o književnosti u dalmatinskoj periodici. Također je proučavao modernu hrvatsku liriku, osobito fenomen hrvatskoga književnog ekspresionizma. Posebno se bavio djelom I. Vojnovića, M. Krleže te A. Barca, kao sljedbenik njegova pristupa književnom djelu. Glavna djela: Dubrovačke književne studije (1966), Tradicija, eksperiment, avangarda (1975), Ljudi, djela, uspomene (1978), Grada Dubrovnika pjesnik (1984), Fenomen književnog ekspresionizma (1990), Književnopovijesno djelo Antuna Barca (1996), Od Dživa Gundulića do Miroslava Krleže (2004), Profesorovi književni zapisi (2006).
