struka(e):

Ishakovići, osmanska obitelj članovi koje su igrali istaknutu ulogu u Makedoniji, Srbiji i Bosni u XV. st. Potječe od Ishak-bega (u. 1443), koji je kao oslobođeni rob Pašajigit-bega, osmanskoga namjesnika u Skoplju, naslijedio svoga gospodara na položaju (1414) i upravljao pograničnom pokrajinom prema Srbiji, Albaniji i Bosni. Često je napadao Bosnu, miješao se u njezine unutrašnje poslove i prisiljavao bosanske feudalce da priznaju osmansku vrhovnu vlast. God. 1439. poveo je uspjelu akciju protiv srpske Despotovine i postao njezinim prvim namjesnikom. Njegov sin Barak na poziv Stjepana Vukčića Kosače provalio je 1435. s vojskom u Bosnu, oplijenio zemlju Pavlovića i zauzeo grad Hodidjed te je ostao u Bosni do 1439. Sin Barakova mlađega brata Isa-bega bio je Mehmed-beg, 1464–68. »gospodar zemlji Pavlovića«, 1469. sandžak-beg bosanski, 1504. kruševački te 1506–09. i 1513–14. hercegovački; u međuvremenu je bio na službi u Anatoliji. Od siječnja 1516. bio je sandžak-beg Valone, a od listopada 1516. sandžak-beg Jeruzalema i Gaze. Nakon toga živio je u Sarajevu, gdje je podigao džamiju te prvi bezistan pokraj Kolobara hana.

Citiranje:

Ishakovići. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/ishakovici>.