struka(e):
ilustracija
INZULARNA PISMA, evanđelistar Lindisfarne Gospels, London, British Museum

inzularna pisma (lat. scripturae insulares: otočna pisma), srednjovjekovna latinska pismâ koja su se razvila iz poluuncijale i rabila se od VI. st. do kraja srednjeg vijeka u Irskoj, a u Engleskoj do normanskoga prodora 1066. Pripadala su skupini tzv. nacionalnih pisama. Vjerske knjige koje su na ta dva otoka dolazile iz Rima bile su pisane uncijalom i poluuncijalom, iz njih su se ondje razvili obli i oštri tipovi. Oblo je pismo svečanije i rabilo se u svečanim kodeksima, dok se oštro pismo rabilo u manje svečanima. Irski su misionari prenijeli ta pisma i u kontinentalnu Europu, a njegovala su se ponajviše u benediktinskim samostanima (Corbie, Luxeuil, Fulda, Sankt Gallen i Bobbio). Među najljepše kodekse pripadaju evanđelistari Lindisfarne Gospels iz 700. i Book of Kells oko 800. Inzularna se pisma na europskom kopnu zovu scriptura Scottica i scriptura Saxonica.

Citiranje:

inzularna pisma. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/inzularna-pisma>.