struka(e): |

interpolacija (lat. interpolatio: preinačivanje, mijenjanje).

1. Umetanje, uvrštavanje; također ono što je umetnuto, uvršteno, osobito tekstovni dodatci ubačeni u neki prvotni tekst. Interpolacijom se katkad razjašnjuje tekst koji sam po sebi nije dovoljno jasan (takve su interpolacije česte u prijevodima, os. sa starih jezika). Interpolacije koje su u antičke pravne tekstove unosili potonji zakonodavci, komentatori i glosatori često su značile modernizaciju zastarjelih pravnih normi i shvaćanja. Međutim, mnoge su interpolacije u tekstovima iz starog i sr. vijeka namjerne krivotvorine, plod nastojanja da se odlomcima umetnutima s određenom svrhom pribavi ugled izvornika; tako su neke interpolacije biblijskih tekstova trebale dokazati neku dogmu, interpolacije u pravnim dokumentima neko jurisdikcijsko ili vlasničko pravo.

2. U matematici i fizici, određivanje nepoznatih vrijednosti neke veličine s pomoću poznatih vrijednosti u nekom intervalu u kojem su poznate zakonitosti njezinih promjena; usp. ekstrapolacija.

3. U arhitekturi, zgrada nastala kao suvremeno arhitektonsko-urbanističko ostvarenje unutar gusto izgrađenoga gradskoga tkiva s jasno izraženim povijesnim stilskim obilježjima. Najčešće se pritom misli na interpolaciju na slobodnome zemljištu (parceli), između izgrađenoga niza ili bloka zgrada. Primjeri interpolacijske izgradnje s kvalitetno riješenim odnosom staroga i novoga u povijesnim jezgrama hrvatskih gradova jesu kuća Arko na zagrebačkome Gornjem gradu (A. Albini, 1938), poslovno-stambeni sklop s kinom u Zadru (B. Milić, 1965), adaptacija hotela Dubrovnik u Zagrebu (I. i N. Filipović, 1982).

Citiranje:

interpolacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/interpolacija>.