inicijal (kasnolatinski initialis: početni, od latinskog initium: početak).
1. Početno slovo riječi. Inicijalima neke osobe nazivaju se početna slova njezina imena i prezimena.
2. U paleografiji i tiskarstvu, početno slovo pojedinih stavaka u rukopisima ili knjigama. Već u kasnoj antici inicijal prve riječi u odlomku počinje se isticati veličinom i oblikom. U srednjovjekovnim kodeksima i ispravama inicijal postaje ukrasno sredstvo, uređen raskošnim bojama i ornamentalnim ukrasima. Zajedno s vinjetom i minijaturom inicijal čini iluminaciju knjige. Prvotni obojeni geometrijski inicijal (IV–V. st.) razvija se u merovinško doba u ornitomorfne i ihtiomorfne motive u kombinaciji s pleterom. Posebni zoomorfni i teratološki ornamenti razvili su se u irskim i anglosaskim skriptorijima te u kombinaciji s biljnim i antropomorfnim motivima u beneventani. Teratološki inicijali karoline, bogato ukrašeni zlatom i srebrom, čine osnovu romaničkog ornamentalnoga stila. U našim starijim glagoljskim kodeksima inicijali pokazuju ovisnost o langobardskoj ornamentici, a potom slijede razvoj zapadnih latiničkih inicijala. U staroslavenskim ćiriličnim rukopisima, osim bizantske iluminacije klas. stila s geometrijsko-biljnim inicijalima, javlja se i pučko-fantastični stil sa zoomorfnim motivima. U XII–XIII. st. cvjeta teratologija pod romaničkim utjecajem, a u XIV. st. inicijali se vraćaju shematiziranim oblicima neobizantskoga geometrijsko-biljnog stila. Na Zapadu u kasnoromaničkim, a pogotovo u gotičkim kodeksima inicijal često gubi vezu s geometrijskom okosnicom slova, približava se minijaturi i katkad ilustrira tekst. Humanistika je vratila inicijalu geometrijski oblik. Kod prvih tiskanih knjiga inicijali su se izrađivali rukom, a tek u XVI. st. općenito pretežu tiskani inicijali. Danas se za inicijal najčešće primjenjuje veći stupanj iste vrste slova kojom je složen i ostali tekst, ili se prema nacrtu slikara izrađuju klišeji.
