TRAŽI DALJE:
STRUKE:

improvizacija

improvizacija (franc. improvisation).

1. Što je učinjeno brzo, bez prethodne pripreme, na licu mjesta (za privremenu uporabu), smjesta.

2. Umijeće sastavljanja stihova, govora, dramskog teksta u samome trenutku izvedbe, bez prethodne pripreme. Kod grčkih rapsoda i srednjovjekovnih trubadura bila je pretežan oblik stvaranja, a commedia dell’arte na njoj se temeljila u cijelosti. Nijemi je film njegovao improvizaciju u tzv. slapstick komedijama.

3. U glazbi, spontano pronalaženje i istodobno izvođenje glazbenih zamisli, koje se ne zapisuju kao trajno djelo, za razliku od postupka skladanja. Ostvaruje se ovisno o zadanome melodijskom ili ritmičkome motivu te postojećim stilskim modelima. Improvizacija je prvenstveno vještina umjetnika solista, posebice orguljaša i jazz-glazbenika. Mnogi oblici umjetničke glazbe proizašli su iz improvizacije (preludij, varijacija, tokata, fantazija), a važnu ulogu ima i u nekim pojavama u glazbi XX. st. (→ aleatorika)

Citiranje:
improvizacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 29. 11. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27228>.