struka(e):
ilustracija
ILUZIONISTIČKO SLIKARSTVO, Correggio, Kristovo uzašašće, crkva sv. Ivana Evanđelista, Parma

iluzionističko slikarstvo ili arhitekturalno slikarstvo, naziv za zidno slikarstvo u kojem se s pomoću perspektivno naslikanih arhitektonskih elemenata (stupovi, lukovi, balustrade, arhitravi) i svjetlosnih efekata (boja, chiaroscuro, luministički efekti) postiže privid trodimenzionalnoga prostora i dubine. Poznato je od V. st. pr. Kr. u grč. slikarstvu (Apolodor); razvijalo se u helenističkom i rimskom slikarstvu (Pompeji). Začetnik novovjekovnoga iluzionističkoga slikarstva bio je Correggio (freske u kupoli katedrale u Parmi, XVI. st.). U doba baroka i rokokoa perspektivni i luministički efekti bili su iskorištavani do krajnjih mogućnosti u dekoriranju stropova, svodova i zidova crkava i palača (Pietro da Cortona, A. Pozzo, G. B. Tiepolo). U Hrvatskoj su najznačajniji primjeri iluzionizma freske I. Rangera u Lepoglavi i Belcu te freska u svetištu crkve sv. Katarine u Zagrebu, djelo slovenskoga slikara K. A. Jelovšeka (1762).

Citiranje:

iluzionističko slikarstvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/iluzionisticko-slikarstvo>.