Ilijašević, Stjepan, hrvatski pedagog i pjesnik (Oriovac, 1. I. 1814 – Varaždin, 3. I. 1903). Završio studij filozofije u Zagrebu i teologije u Pešti, gdje je i doktorirao 1836. Imenovan vjeroučiteljem i propovjednikom 1843. na Kraljevskoj akademiji u Zagrebu te profesorom bogoslovlja u sjemeništu. Od 1850. hrvatski pouzdanik u Carskome kraljevskom ministarstvu za bogoštovlje i nastavu u Beču. Nadzornik pučkih i realnih škola, od 1857. kanonik Čazmanskoga kaptola u Varaždinu, 1861. zastupnik svojega kaptola u Saboru. Objavio je prvo opsežnije pedagoško djelo na hrvatskom jeziku: Obuka malenih ili katehetika … (1850). Kao ilirac surađivao je u mnogim časopisima, osobito 1860-ih. U početku pisao prigodne pjesme na latinskome, s uzorima u klasičnoj književnosti, a potom na hrvatskome domoljubne, religiozne i satirične pjesme, uglavnom didaktične namjene (Izabrane pjesme, 1876; Nove pjesme, 1884; Šala i satira, 1892; Zimzelenke, 1901).