TRAŽI DALJE:
STRUKE:

igra

igra, pojam koji se danas vrlo široko primjenjuje u društvenim i humanističkim znanostima.

1. U filozofiji ima metafizičko, ontologijsko i epistemološko značenje, ali se prije svega tiče antropologije i estetike. Već od Heraklita i Platona igra označava doba čovjekova života i sazrijevanja ili temeljni način stjecanja umnosti i razboritosti (λόγος). U estetskome pogledu (I. Kant) igra dobiva značenje radnje koja je za samu sebe ugodna i plemenita, a kod F. Schillera ona je način čovjekova ophođenja s ljepotom. Umjetnička igra kao stvaralaštvo za F. Nietzschea uspostavljanje je sveukupnoga svijeta kao igre, koja time dobiva značenje »simbola svijeta« (E. Fink). Ona nije utemeljena, tj. nema svoj racionalni uzrok, nego se događa kao bestemeljna »zgoda bitka« (M. Heidegger). U anglosaskoj filozofiji (J. Dewey) u igri se vidi sloboda od svrhovitosti, a K. Groos vidi u njoj njezin prividni (kao-da) značaj. Teorija igara u jezičnome pogledu (L. Wittgenstein) podrazumijeva kontingentnost i proizvoljnost jezične konstitucije smisla i značenja, dok u epistemološkome smislu sugerira da racionalno odlučivanje ne počiva na individualnoj samovolji, nego ovisi i o utjecajima svih sudionika interakcije.

2. U psihologiji, pojam igra najčešće označuje povremeno ponašanje djece ili životinjske mladunčadi. Igra ima različite funkcije; najčešće se (u životinja) govori o nenamjernom učenju i uvježbavanju u različitim oblicima ponašanja u budućem (odraslom) razdoblju. U svim značenjima taj je pojam najčešće povezan s kompleksnijim čuvstvom ugode. U odraslih i u djece, pojam igra najčešće označuje djelatnosti koje razveseljuju i relaksiraju, ili pak dovode do posebnoga uzbuđenja.

3. U pedagogiji, oblik čovjekove rekreacije, sredstvo odgoja i izobrazbe; slobodna, samomotivirajuća, nesvrhovita djelatnost u kojoj sredstva dominiraju nad ciljem. Većina autora vezuje ju uz djetinjstvo: što ono duže traje, to je igra razvijenija i obratno. Najčešće se igre u djetinjstvu svrstavaju u: funkcionalnu igru, simboličku igru i igru s pravilima. Funkcionalna igra određuje se kao igra novim funkcijama koje u djeteta sazrijevaju – motoričkim, osjetnim, perceptivnim sposobnostima. Simbolička je igra aktivnost u kojoj se simbolima (najčešće igračkama) zamjenjuju stvarni predmeti, djelatnosti i ljudi (najčešće oko djetetova 18. mjeseca). Igra s pravilima igra je sa senzomotoričkim kombinacijama (utrke, loptanje i dr.) ili s intelektualnim kombinacijama (kartanje, šah i dr.), u kojoj se pojedinci natječu i koja je regulirana pravilima.

4. U informatici → računalne igre

Športske igre, naziv za skupinu športskih grana u kojima je osnovni rekvizit lopta (šuplja, puna, s usađenim perima) ili pločica te u kojima se istodobno i izravno nadmeću dva natjecatelja ili dva para u pojedinačnim športovima (tenis, stolni tenis, badminton, squash), ili pak više natjecatelja u ekipnim športovima (nogomet, rukomet, košarka, odbojka, vaterpolo, hokej na ledu, na travi ili na koturaljkama, ragbi, američki nogomet, kriket, bejzbol, polo, ciklobal i dr.). Igrama se nazivaju i velike športske priredbe, u prvom redu Olimpijske igre, zatim kontinentalne (Afričke, Azijske) i regionalne igre (Mediteranske, Igre Commonwealtha i sl.).

Tradicijske igre, duhovna, misaona ili tjelesna djelatnost namijenjena zabavi i razonodi djece i odraslih (npr. pri zajedničkim poslovima kao što su prela i čijala), ali i nadmetanju u spretnosti, vještini, fizičkoj i psihičkoj spremnosti. Seoska je sredina bila specifična po odabiru igara, prostoru za igre, a posebice rekvizitima, koji su često bili prirodnoga podrijetla i vlastiti proizvodi. Djeca su se nadmetala u nabacivanju krumpira, bundeva, jabuka; u bacanju oblutaka po površini vode ili okruglih kamenčića (po 5 naizmjence) uvis; u bacanju udalj, uvis ili gađanju u cilj štapića s guščjim perom; u ubacivanju badema, kamenčića ili glinenih kuglica u jamicu ili do određene crte; u spuštanju po snijegu na daski, u izdubljenu koritu ili u košari; u klizanju po ledu na drvenoj kori, životinjskim kostima. Igračke su bile izrađene od krpa (lutke), drva, kukuruzovine, kore (glazbala). Igrama lovljenja, skrivanja, hvatanja vezanih očiju i sl. prethodila je podjela igrača uz pomoć brojalica (s tekstovima smislena ili nesmislena sadržaja, ali čvrste ritmičke konstrukcije). – Pastiri su se nadmetali u gađanju lukom i strijelom, pucanju bičevima, utjerivanju drvene pločice u rupu kukastim granama, bacanju kamena s ramena (s mjesta ili u trku). Igre su bile i sastavnicom nekih običaja, kao što je utrka na hodaljkama o pokladama, igre pisanicama na Uskrs, utrkivanje konjima i kolima na svadbama i dr. Uz određene prigode održavale su se i složene natjecateljske igre odraslih, kao što je bilo natjecanje konjanika u gađanju prstena kopljem (prstenac, Sinjska alka).

Citiranje:
igra. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 17. 4. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26978>.