idealni tip, naziv za metodu kojom se na apstraktan način opisuje društv. stvarnost radi što boljega razumijevanja njezine složenosti. Metodu idealnoga tipa u sociologiji razvio je njem. sociolog M. Weber. Opisujući gl. oblike društv. djelovanja pojedinca, oblike zakonite vlasti, ekon. sustava, društv. grupiranja i dr., on je izlučio samo jednu njihovu značajku. Na taj se način društv. stvarnost može razumjeti kao »odstupanje« od »čistoga« ili idealnoga tipa. Idealnotipski opis pomaže u razumijevanju načina društv. djelovanja kakav prevladava u određenim prilikama. Weber naglašava da idealni tip nema objektivno ispravno značenje i nije istinit u nekom metafizičkom smislu, nego je oruđe spoznaje svojstveno empirijskim znanostima kao što su sociologija i povijest. Drugačije je poimanje idealnoga tipa u znanstv. disciplinama poput teorije prava, gdje se, npr., ispravno sudsko odlučivanje na temelju zakonskih propisa približava idealnomu tipu, ili pak u teologijskim i etičkim sustavima, gdje se moralno ispravno djelovanje procjenjuje prema pripisanim značajkama djelovanja legendarnih osoba, kao što su vjerski vođe, proroci ili sveci, ili pak prema čisto apstraktnom uzoru vrlina.
