Andrović, Rafo (Rado, Rafael), hrvatski pjesnik (Dubrovnik, 19. III. 1771 – Dubrovnik, 21. VII. 1841). Školovao se u Dubrovačkome kolegiju, bavio odvjetništvom i trgovinom, obavljao činovničke dužnosti u Dubrovačkoj Republici. Član rimske Arkadije postao 1803. pod imenom Lisandro Megario. Kao istaknut frankofil dolaskom Austrije pao u nemilost. Pisao prigodnice na talijanskome i latinskome namijenjene prijateljima i odličnicima. Uredio zbornik pjesama posvećen Franji I. (Alla sacra ... maestà, 1815). Autor je biografije L. Stullija. U. Appendini posvetio mu je svoju antologiju dubrovačkih latinista (1811); I. Vojnović spominje ga u Dubrovačkoj trilogiji. Većina mu je pjesama ostala u rukopisu, neke su objavljene u zbirkama s drugim autorima.