Hrabak, Bogumil, srpski povjesničar (Zrenjanin, 11. I. 1927 – Beograd, 12. XII. 2010). Studirao povijest u Beogradu 1946–51., a doktorirao 1957. u Sarajevu. Radio u Beogradu na Filozofskome fakultetu (1951–57), Vojnoistorijskom institutu do 1958. i Institutu društvenih nauka do 1965., potom na Filozofskome fakultetu u Prištini, gdje je osnovao Odsjek za povijest, a od 1979. do umirovljenja 1993. na Filozofskome fakultetu u Novome Sadu. Redoviti član Akademije nauka i umetnosti Kosova (1978–90). Povjesničar širokih interesa, bavio se i raznim aspektima hrvatske povijesti, osobito vanjskom trgovinom i diplomacijom Dubrovačke Republike. Glavna djela: Izvoz žitarica iz Osmanlijskog Carstva u XIV, XV i XVI stoleću (1971), Jugoslovenski zarobljenici u Italiji i njihovo dobrovoljačko pitanje 1915–1918 (1980), Vlaška i uskočka kretanja u severnoj Dalmaciji u XVI stoleću (I–II, 1988), Sile Antante i Sjedinjene Američke Države prema Bugarskoj 1915–1918 (1990), Prizrensko-arbanaška liga 1878–1881 (1998), Podgorica do početka XIX vijeka (2000), Džemijet: organizacija muslimana Makedonije, Kosova, Metohije i Sandžaka 1919–1928 (2003).
