Horváth [hɔ'rva:t], Mihály, madžarski povjesničar i političar (Szentes, 20. X. 1809 – Karlsbad, danas Karlovy Vary, 19. VIII. 1878). Školovao se u Szegedu, a potom na sjemeništu u Vácu. Doktorirao filozofiju na Sveučilištu u Budimpešti (1828). Za svećenika zaređen 1832., biskup Csanáda od 1848. Učitelj u Theresianumu u Beču od 1844. Sudjelovao je u madžarskoj revoluciji 1848/49. te bio madžarski ministar prosvjete i kulture (1849). Nakon sloma revolucije živio je u Belgiji, Francuskoj, Italiji i Švicarskoj (1849–66). God. 1851. osuđen je na smrt, 1866. je pomilovan i vratio se u Ugarsku. Poslanik u ugarskom parlamentu (1876) kao član Deákove stranke. Član Madžarske akademije znanosti od 1839. Autor je većega broja djela iz povijesti Madžarske: Povijest trgovine i obrta u Madžarskoj tijekom protekla tri stoljeća (Az ipar és kereskedés története Magyarországban a három utolsó század alatt, I–II, 1840–42), Madžarska povijest (A magyarok története, I–IV, 1842–46), Povijest Madžarske (Magyarország történelme, I–VI, 1860–63), 25 godina iz madžarske povijesti 1823–1848 (Huszonöt év Magyarország történetéből, 1823–1848, I–III, 1864), Povijest rata za neovisnost u Madžarskoj 1848. i 1849 (Magyarország függetlenségi harczának története 1848 és 1849-ben, I–III, 1865), Zbirka manjih rukopisa (Kisebb történelmi munkái, I–IV, 1868).
