Andreis, Matej (latinizirano Matthaeus Andronicus Tragurinus), hrvatski humanist i pjesnik (Trogir, oko 1480 – Trogir, prva polovica XVI. st.). Školovao se u Padovi, gdje je poslije bio profesorom građanskog prava na Sveučilištu; u Mlecima stekao naslov poeta laureatus (1502). Autor je latinske prigodnice u heksametrima Epitalamij u čast svadbe Vladislava, kralja Panonije i Češke, i Anne de Candalle, prejasne kraljice (Epithalamium in nuptias Vladislai... Pannoniarum ac Boemiae regis et Annae Candaliae reginae serenissimae) s posvetnim pismom čanadskomu nadbiskupu Nikoli Csákyju. Epitalamij je trebao uveličati doček Anne de Foix, kneginje de Candalle, nevjeste ugarskoga kralja Vladislava II; objavljen je u Veneciji 30. VII. 1502., dan uoči njezina dolaska. Andreis slijedi tradiciju antičkoga epskoga narativnog svatovca, pripovijedajući mit u kojem Venera i Amor navode Vladislava i Anne da se zaljube jedno u drugo. Preuzima motive rimskih žanrovskih uzora Klaudijana, Stacija i Katula, te inzistira na učenim aluzijama. Pohvala vladara ima implicitnu političku intenciju, jer ohrabruje kraljev protuturski angažman. Pjesmu je u svojoj knjižnici imao i M. Marulić; pojedini izričaji Epitalamija odjekuju u Davidijadi.
