Holthusen [hɔ'lthu:zən], Hans Egon, njemački književnik (Rendsburg, 15. IV. 1913 – München, 21. I. 1997). Doktor filozofije, urednik, u II. svjetskom ratu vojnik (u Poljskoj, Francuskoj i Rusiji); profesor književnosti u Americi, profesionalni pisac u Münchenu. Pjesnik i esejist, pripovjedač i kritičar. Uzori su mu bili kasni R. M. Rilke, T. S. Eliot i W. H. Auden. U središtu je njegova interesa doživljaj rata i tragedija njegova naraštaja, osvijetljena s motrišta kršćanskoga egzistencijalizma. U kasnijim pripovijetkama govori o svojim američkim iskustvima: (Indiana Campus, 1969). Djela: pjesme Ovdje u vremenu (Hier in der Zeit, 1949), Labirintske godine (Labyrintische Jahre, 1952); eseji Da i ne (Ja und Nein, 1954), Lijepo i istinito (Das Schöne und das Wahre, 1958), Pledoaje za pojedinca (Plädoyer für den Einzelnen, 1967).
