Hanka, Václav

Hanka [62673a'ŋka], Václav, češki književnik i filolog (Hořiněves, 10. VI. 1791Prag, 12. I. 1861). Učenik J. Dobrovskoga, češki domoljub i panslavist, utjecajan filolog, kodifikator češkoga pravopisa, sastavljač gramatike češkoga jezika, knjižničar praškoga Narodnoga muzeja, predavač ruskoga i staroslavenskoga jezika na Praškom sveučilištu; anakreontski pjesnik. Nakon filoloških studija u Pragu, studirao je pravo u Beču, gdje je posredstvom B. Kopitara upoznao južnoslavensku epiku. Otkrio 1817. u crkvi u gradiću Dvůr Králové nad Labem rukopis od 14 staročeških epskih i lirskih pjesama, koji je datirao u vrijeme prije XIII. stoljeća i objavio ga 1819. pod naslovom Rukopis královédvorský. Izdanju je 1818. pridružio i Rukopis zelenohorský, navodne fragmente čeških književnih djela pretkršćanskoga razdoblja (tzv. Libušin sud). Rukopisi su snažno djelovali na jačanje češke nacionalni svijesti u tijeku XIX. stoljeća. Potkraj XIX. stoljeća znanstvenici su dokazali da su posrijedi patvorine, nastale pod utjecajem južnoslavenske narodne epike. Značajnija djela: Dvanaest pjesama (Dvanáctero písní, 1815–19), Pravopis český (1817), Početci crkvenoslavenskoga jezika (Počátky posvátného jazyka slovanského, 1846), Početci ruskoga jezika (Počátky ruského jazyka, 1852).

Citiranje:
Hanka, Václav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 23. 1. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24319>.