Györffy [œ'rfi], György, madžarski povjesničar (Szucság, Rumunjska, 26. VIII. 1917 – Budimpešta, 21. XII. 2000). Studirao povijest i zemljopis u Budimpešti 1935–39., doktorirao 1969. Radio u Sveučilišnoj knjižnici u Budimpešti (1940–42), u Institutu za povijesne znanosti »Teleki Pál« (1942–44), potom kao ravnatelj Zavoda za etnološke znanosti Instituta istočnoeuropskih znanosti u Budimpešti 1945–49. te kao istraživač suradnik i istraživač profesor u Institutu za povijesne znanosti Madžarske akademije znanosti (1949–88). Predsjednik madžarskog Nacionalnog odbora Međunarodnoga repertorija srednjovjekovnih izvora u Rimu, a od 1991. redoviti član Madžarske akademije znanosti. Dobio više madžarskih i međunarodnih nagrada (1964. i 1986., 1988. »Herder«, 1992. »Széchenyi«). Proučavao rani srednji vijek i razdoblje dinastije Arpadovića (do 1300). Bavio se povijesnom topografijom, urbanizmom, gospodarstvom, demografijom i crkvenom poviješću. Glavna djela: Povijesni zemljopis Ugarske u doba Arpadovića (Az Árpád-kori Magyarország történeti földrajza, I–IV, 1963–2000), Kralj sv. Stjepan (König Stephan der Heilige, 1988), Najstarija madžarska diplomatička građa i spisi iz madžarske povijesti (Diplomata Hungariae Antiquissima. Accedunt epistolae et acta ad historiam Hungariae pertinentia, I, 1992), Kralj Stjepan i njegovo djelo (Istvàn kíraly ès müve, 2000).
