Grujić, Nikanor, srpski pjesnik (Lipova, Baranja, 13. XII. 1810 – Pakrac, 20. IV. 1887). Završio bogosloviju u Srijemskim Karlovcima 1840; od 1850. bio arhimandrit manastira u Krušedolu, od 1861. vladika u Pakracu. Istaknuo se kao govornik na Majskoj skupštini i Sveslavenskom kongresu u Pragu 1848., zastupajući ideje o slavenskoj uzajamnosti. Pisao ljubavne i domoljubne pjesme na latinskom i narodnom jeziku, političke alegorije te religiozni ep o sv. Savi. Objavio Primjetve (1852) protiv Vukova prijevoda Novoga zavjeta; posmrtno su mu objavljene dvije knjige govora i Avtobiografija (1907).