Greimas [~ma's], Algirdas Julien, francuski semiotičar litavskoga podrijetla (Tula, Rusija, 9. III. 1917 – Pariz, 27. II. 1992). Studirao pravo na Sveučilištu u Kaunasu (Kovno), diplomirao na Sveučilištu u Grenobleu 1939. Godine 1944. napustio Litvu i u Francuskoj započeo proučavati jezik i književnosti srednjega vijeka te provansalsku dijalektologiju. Od 1965. vodio semiotičke seminare na École pratique des hautes études, koji su uključivanjem istaknutih znanstvenika prerasli u Parišku semiotičku školu. Njegova se utjecajna teorija značenja oblikovala na presjecištu lingvistike (F. de Saussure i L. T. Hjelmslev), mitologije (G. Dumézil), folkloristike (V. Propp), antropologije (C. Lévi-Strauss) i filozofije (M. Merleau-Ponty), u ozračju francuskog strukturalizma i poststrukturalizma. Ona polazi od binarne opozicije kao osnove za tvorbu svakoga semiotičkog sustava, koja međutim u Greimasa ne ostaje statičnom, nego zrcalnim udvajanjem prerasta u tzv. semiotički četverokut, univerzalnu matricu odnosa kojoj članovi u procesu oblikovanja značenja jedan drugoga naizmjence isključuju, uključuju i uključuju isključivanjem. Omogućivši takvom dinamizacijom odnosa analizu složenih značenjskih struktura, Greimas postavlja zahtjev za sveobuhvatnošću svoje matrice koja određuje mehanizam čovjekove spoznaje svih vrsta fenomena, izričaja i tekstova. Takva homogenizacija razlika, karakteristična za strukturalističku težnju prema znanstvenoj objektivnosti, ostavila je u kritičara razumljive dvojbe o reduktivnim pretpostavkama s kojih je provedena. Značajnija djela: Strukturalna semantika (Sémantique structurale, 1966), O značenju (Du sens, I–II, 1970–83), Semiotika i društvene znanosti (Sémiotique et sciences sociales, 1983).
