gravitacijska koncentracija, skup postupaka za oplemenjivanje mineralnih sirovina, koji se temelje na razlici u gustoći korisnih sastojaka sirovine i njezine jalovine, a obavljaju se u plakalicama (taložnicama), na koncentracijskim stolovima, u separatorima sa suspenzijama i u žljebovima. To su pretežito tzv. mokri postupci, tj. odvijaju se u vodi ili u vodenim suspenzijama, ali je katkad i zrak radna sredina (pneumatska koncentracija). U uređajima za gravitacijsku koncentraciju mogu se preraditi gotovo svi granulati koji se pojavljuju u redovitome rudarskom pogonu, osim onih najsitnijih; gornja je granica određena veličinom uređaja, pa se u separatorima sa suspenzijama za lignit mogu preraditi i komadi od 1000 i više milimetara. Teškoće preradbe povećavaju se sa smanjivanjem veličine zrna, tako da se zrna sitnija od 0,02 mm (prah) ne mogu preraditi. Postupci gravitacijske koncentracije najstariji su postupci za oplemenjivanje mineralnih sirovina. Njima se, u obliku jednostavnih korita (žljebova), vjerojatno služio već i primitivni čovjek radi prikupljanja teških metala, npr. zlata, iz korita vodenih tokova, a do početka XX. st. bili su to glavni načini za dobivanje korisnoga sastojka iz mineralne sirovine. Danas se najviše upotrebljavaju u pročišćavanju industrijskoga otpada.
