Goldmann [~ma'n], Lucien, francuski filozof i sociolog (Bukurešt, 20. VII. 1913 – Pariz, 8. X. 1970). Iz Rumunjske emigrirao 1933. i nakon jednogodišnjega boravka u Beču otišao u Francusku, gdje je živio do smrti. Bio je voditelj studija na École pratique des hautes études i jedan od osnivača Centra za sociologiju književnosti pri Slobodnom sveučilištu u Bruxellesu. Glavnina njegova teorijsko-istraživačkoga rada usredotočena je na sociologiju književnoga stvaranja. Polazio je od Marxa i Lukácsa, s jedne, i strukturalizma, s druge strane. Prevladavajući ih, oblikovao je vlastit pristup, poznat kao genetički strukturalizam, koji nadmašuje ekonomski determinizam kulturnih tvorbi i njihovu strukturnu zatvorenost i statičnost. Na taj se način dobiva potpuniji i bogatiji uvid u genezu i dinamiku intelektualnih struktura u djelima književne umjetnosti. Glavna djela: Humanističke znanosti i filozofija (Sciences humaines et philosophie, 1952), Skriveni bog (Le Dieu caché, 1956), Dijalektička istraživanja (Recherches dialectiques, 1959), Za sociologiju romana (Pour une sociologie du roman, 1964), Mentalne strukture i kulturno stvaralaštvo (Structures mentales et création culturelle, 1970).
