Głowacki, Janusz

Głowacki [głova'ck’i], Janusz, poljski književnik i scenarist (Poznań, 13. IX. 1938New York, 19. VIII. 2017). Podrijetlom iz književne obitelji. Zarana usmjeren na književnost i kazalište, na Varšavskome sveučilištu studirao je glumu te povijest i polonistiku. U književnosti se javio početkom 1960-ih novelama i feljtonima u varšavskim listovima Almanach młodych i Kultura (proze iz toga doba skupio je u knjizi Vrtlog besmisla – Wirówka nonsensu, 1968). Surađivao kao scenarist na filmovima Mareka Piwowskoga (među ostalima na kultnom filmu Kurs – Rejs, 1970), posvetivši se trajno pisanju scenarija (Lov na muhe – Polowanie na muchy Andrzeja Wajde, 1969; Ovu ljubav treba ubiti – Trzeba zabić tę miłości Janusza Morgensterna, 1972). S Wajdom je surađivao i na filmu Wałęsa: čovjek nade (Wałęsa. Człowiek nadziei, 2013). Najznatniji je uspjeh postignuo dramama, pisanima u tradiciji poljske tradicije ironije i groteske (Pepeljuga – Kopciuch, 1979). Nakon 1981. nastanio se najprije u Londonu, potom od 1983. u New Yorku, gdje se afirmirao dramama Lov na žohare (Polowanie na karaluchy, 1986), tragikomedijom o američkom životu poljskih imigranata, i Antigona u New Yorku (Antygona w Nowym Yorku, 1992), socijalno prodornim prikazom naličja tzv. američkoga sna. Predavao je na newyorškom Sveučilištu Columbia i povremeno živio i u Varšavi. Kao prozaik u novije doba istaknuo se autobiografskim romanom S vrha glave (Z głowy, 2004). – U Hrvatskoj je velik kazališni uspjeh postigla njegova »čehovljevska« drama Četvrta sestra (Czwarta siostra, 1999; prevedena na hrvatski te izvedena i nagrađena na Dubrovačkim ljetnim igrama 2001). Uza Sławomira Mrożeka i Tadeusza Różewicza smatra se ponajboljim poljskim modernim dramskim autorom.

Citiranje:
Głowacki, Janusz. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 31. 5. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22376>.