Giraudoux, Jean

ilustracija
GIRAUDOUX, Jean

Giraudoux [žiʀodu’], Jean, francuski književnik (Bellac, 29. X. 1882Pariz, 13. I. 1944). Od 1910. do 1940. službovao u diplomaciji. Sudionik I. svjetskog rata, nekoliko puta ranjavan. Kada je 1928. počeo pisati scenska djela, bio je već poznat kao prozaik: Patetični Simon (Simon le Pathétique, 1918), Suzana i Pacifik (Suzanne et le Pacifique, 1921), Siegfried i Limousin (Siegfried et le Limousin, 1922), Juliette u zemlji muškaraca (Juliette au pays des hommes, 1924), Bella (1926), Églantine (1927). Njegova se poetika temelji na jezičnoj kreativnosti. Poezija i zračenje mita važniji su mu od fabule ili psihologije. Služeći se klasičnim mitovima, biblijskim legendama i predlošcima iz književne tradicije negira realistički psihologizam. Giraudoux je uskrisio antičku tragediju i udahnuo joj nemire našega doba. Pri tom zadire u mnoge probleme međuljudskih odnosa: francusko-njemački antagonizam (Siegfried, 1928), revolt protiv tiranije općeprihvaćenih shema (JuditaJudith, 1931), pitanje rata i mira (Trojanskog rata neće bitiLa Guerre de Troie n’aura pas lieu, 1935) itd. Kritičan prema pojavama svojega doba, Giraudoux je prosvjedovao protiv dehumanizacije modernoga života; pledirao je za snošljivost i, unatoč fatalnim paradoksima ljudske sudbine, za povjerenje u čovjeka. Bavio se temama vjernosti, čistoće, traženja apsolutnoga, odnosa čovjeka i žene, slobode i sudbine. Ostala djela: Amphitryon 38 (1929), Intermezzo (1933), Elektra (Électre, 1937), Ondina (Ondine, 1939), Sodoma i Gomora (Sodome et Gomorrhe, 1943), Luđakinja iz Chaillota (La Folle de Chaillot, 1945), Za Lukreciju (Pour Lucrèce, 1953).

Citiranje:
Giraudoux, Jean. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 1. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22077>.